PROJEKT – TERAPIJA IGROM ZA DJECU I MLADE DJEČJEG DOMA LADUČ

“Dječje igre nisu samo igre, nego ih treba smatrati ozbiljnom dječjom djelatnošću” Michael Eyquem de Montaigne

Svako dijete se tijekom odrastanja suočava s brojnim izazovima zbog kojih može imati potrebu za dodatnom stručnom podrškom u cilju:

– jačanja samopouzdanja i samopoštovanja
– izgradnje pozitivne slike o sebi
– prepoznavanja i primjerenog izražavanja osjećaja
– prevladavanja strahova
– razvijanja socijalnih vještina
– osamostaljivanja
– izgradnje kvalitetnih odnosa s djecom i odraslima
– učenja konstruktivnih načina nošenja sa stresom
– ostvarivanja školskog uspjeha u skladu s vlastitim mogućnostima i sl.

U određenim situacijama, kao što su:
– narušeni obiteljski odnosi (sukobi u obitelji, razvod braka roditelja, odvajanje od obitelji)
-nagli i neočekivani životni događaji (gubitak bliske osobe, bolest, izloženost prirodnim katastrofama, ratnim i poratnim okolnostima)
-izloženost zanemarivanju i/ili zlostavljanju (fizičko, emocionalno, seksualno)
-problemi u doživljavanju i ponašanju (anksioznost, depresivnost, agresija prema sebi i drugima i sl.),
stručna podrška nije samo poželjna, već nužna za daljnji djetetov razvoj i dobrobit.

Neovisno o povodu uključivanja u terapiju igrom, djetetu se pristupa nenametljivo – jezikom igre kojim svako dijete komunicira na sebi svojstven način. Kroz igru, djeca dotiču proživljena iskustva u sigurnim uvjetima i sama doziraju koliko se njima i na koji način u tom trenutku mogu baviti.
Stoga, terapija igrom potiče dijete da iskoristi vlastite potencijale za samoizlječenje, a terapeuti mu osiguravaju uvjete u kojima to može ostvariti!